Tekst izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti je spreman i izbrisani su i izmijenjeni sporni članovi tog akta. Predlog izmjena i dopuna zakona će po hitnom postupku biti utvrđen na Vladi početkom naredne sedmice, a potom će biti proslijeđen Skupštini na usvajanje. Time je ispunjeno predizborno obećanje nove vlasti.
Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava
Vladimir Leposavić potvrdio je u izjavi za „Dan” da je završen tekst izmjena.
– Predlog je spreman i biće usvojen uz poštovanje zakonodavne procedure. Iako se radi o hitnom postupku izmjena zakona, kada organizovanje javne rasprave nije obavezno, mi smo pristupili sprovođenju intenzivnih konsultacija sa vjerskim zajednicama. Pa je na taj način omogućeno da daju sugestije i komentare – rekao je Leposavić za „Dan”.
On je o tekstu izmjena obavijestio i predstavnike Evropske unije u Crnoj Gori.
Leposavić je razgovarao sa predstavnicima Mitropolije crnogorsko-primorske, Islamske zajednice i predstavnicima Katoličke crkve u Crnoj Gori i tom prilikom ih upoznao sa namjerom o izmjeni Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Premijer
Zdravko Krivokapić naveo je u ekspozeu da će svi diskriminatorni zakoni koji su kreirani sa ciljem ostvarivanja partijskih interesa, a na štetu građana i vjerskih zajednica, biti preispitani, izmijenjeni i dopunjeni, dok će njihove štetne odredbe koje dijele i svađaju građane biti uklonjene.
– Poseban prioritet Vlada će posvetiti izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kako bi ispravila nepravdu i štetu koju postojeći zakon donosi građanima i vjerskim zajednicama – rekao je Krivokapić.
Termin glasanja je neizvjestan jer je PzP blokirao izbor odbora, a zakon prvo mora da prođe Zakonodavni i Odbor za ljudska i manjinska prava.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica u Crnoj Gori usvojen je u Skupštini Crne Gore 27. decembra prošle godine, a stupio je na snagu 8. januara. Zakon je usvojen uz proteste i tenzije.
Mada su iz tadašnje vlade i skupštinske većine tvrdili da zakon garantuje punu slobodu vjeroispovijesti svim vjernicima i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uvjerenja svim građanima koji nijesu vjernici, iz Srpske pravoslavne crkve i velikog dijela političke javnosti isticali su da se radi o klasičnoj diskriminaciji i otimanju crkvene imovine, na način nezabilježen u Evropi u 21. vijeku.
Nakon usvajanja zakona počele su litije, koje su održavane dvaput sedmično, a koje su okupile na stotine hiljada građana. Litije su privremeno obustavljene imajući u vidu pojavu virusa korona i epidemiološke mjere koje su uvedene.
Konkretnije, zakon je utvrđivao imovinska prava države nad vjerskim objektima koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore. Propisano je da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije 1918. godine i koji kasnije nisu, kako je navedeno, na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina. U pitanju su članovi 62-64 tog zakona, koji su iz Srpske pravoslavne crkve oštro kritikovani.
Crkva je, s druge strane, tvrdila da nije konsultovana na otvoren, inkluzivan i institucionalan način, kako su to, prema njihovom sudu, preporučivali Venecijanska komisija i druge relevantne međunarodne adrese.
Prema mišljenju Mitropolije crnogorsko-primorske, tri člana (članovi 62, 63 i 64) predstavljaju zasebnu tematsku cjelinu i objedinjena su istovjetnim antizakonskim nastrojenjem (kršenjem važećih crnogorskih propisa i sudske prakse) i neprimjerenim ubacivanjem svojinsko-pravnih tema u zakon koji se tiče vjerskih sloboda i ljudskih prava. Mitropolija je predlagala brisanje sva tri ova člana, i zamjenu boljom, pravnički jasnijom i pravednijom formulacijom. Ako bi se išlo u primjenu, kako su rekli, to bi Crkvu diskriminisalo u odnosu na druge crkve i vjerske zajednice.
M.V.RAKČEVIĆ
M.VEŠOVIĆ
Pojasniti odredbe o registraciji Mitropolija je ukazivala da ni ovaj zakon, ovakav kakav je sada, ne predviđa obavezu ničijeg registrovanja, niti je pojam obavezne registracije bio poznat Crkvi u ranijim rješenjima crnogorskog zakonodavstva. To, bez obzira na pogrešne tvrdnje iz ranije vlade, nije ni bila obaveza po prethodnom zakonu u kojem uopšte nije ni postojao pojam registracije.
Iz EU su isticali da je regulisanje vjerskih prava unutrašnje pitanje svake zemlje i u tom smislu Evropska unija nema neku posebnu nadležnost.
